rȁdovati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. rȁdujēm se, 3. l. mn. rȁdujū se, imp. rȁdūj se, aor. rȁdovah se, imperf. rȁdovāh se, prid. r. rȁdovao se osjećati veselje ili radost, biti radostan [~ skijanju; ~ uspjesima]; sin. veseliti se v. pod veseliti; ant. tugovati, žaliti

radòznalac

im. m. G radòznālca, V rȁdoznālče; mn. N radòznālci, G radòznalācā osoba koja je radoznala, koja sve želi znati; sin. znatiželjnik

radoználčev

prid. G radoználčeva; ž. radoználčeva, s. radoználčevo koji pripada radoznalcu

radòznalica

im. ž. G radòznalicē; mn. N radòznalice, G radòznalīcā žena koja je radoznala, koja sve želi znati; sin. znatiželjnica

radòznaličin

prid. G radòznaličina; ž. radòznaličina, s. radòznaličino koji pripada radoznalici; sin. znatiželjničin

radòznalōst

im. ž. G radòznalosti, I radòznalošću/radòznalosti osobina onoga koji je radoznao; sin. znatiželja

radòznao

prid. G radòznala; odr. radòznalī, G radòznalōg(a); ž. radòznala, s. radòznalo; komp. radoznàlijī koji pokazuje veliku želju da što vidi, dozna, nauči ili istraži, kojega sve zanima [~ učenik; radoznala djeca; radoznali pogled]; sin. znatiželjan

ráđānje

im. s. G ráđānja; mn. N ráđānja, G ráđānjā 1. donošenje djece na svijet 2. nastajanje čega novoga [~ ljubavi] 3. donošenje ploda; sin. davanje

rađaònica

im. ž. G rađaònicē; mn. N rađaònice, G rađaònīcā prostorija u kojoj se rađa

ráđati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. rȃđām, 3. l. mn. ráđajū, imp. rȃđāj, aor. ráđah, imperf. rȃđāh, prid. r. ráđao, prid. t. rȃđān 1. donositi djecu na svijet 2. donositi kao plod [Vinograd rađa dvjesto kilograma grožđa godišnje.]; sin. davati • ráđati se povr. 1. dolaziti na svijet 2. 3. l. pren. biti na početku postojanja [Rađa se ljubav.]; sin. nastajati; ant. nestajati, iščezavati; vidski paranjak: roditi

ràfāl

im. m. G rafála; mn. N rafáli, G rafálā brza uzastopna paljba iz automatskoga vatrenog oružja

rafinèrija

im. ž. G rafinèrijē; mn. N rafinèrije, G rafinèrījā tehn. sklop industrijskih uređaja u kojima se fizičkim i kemijskim procesima pročišćuju sirovine ili sintetički proizvodi [~ nafte; ~ ulja]

rafinèrījskī

prid. G rafinèrījskōg(a); ž. rafinèrījskā, s. rafinèrījskō koji se odnosi na rafineriju

rafìnīrān

prid. G rafìnīrāna; odr. rafìnīrānī, G rafìnīrānōg(a); ž. rafìnīrāna, s. rafìnīrāno; komp. rafinirànijī 1. v. uglađen 2. v. pročišćen

ràgbi

im. m. G ràgbija sp. natjecateljska sportska igra dviju momčadi s jajolikom loptom

ragbìjāš

im. m. G ragbijáša, V rȁgbijāšu; mn. N ragbijáši, G ragbijášā osoba koja se bavi ragbijem

ragbijàšica

im. ž. G ragbijàšicē; mn. N ragbijàšice, G ragbijàšīcā žena koja se bavi ragbijem

ragbijàšičin

prid. G ragbijàšičina; ž. ragbijàšičina, s. ragbijàšičino koji pripada ragbijašici

ragbìjāškī

prid. G ragbìjāškōg(a); ž. ragbìjāškā, s. ragbìjāškō koji se odnosi na ragbi i ragbijaše

ràgū

im. m. G ragùa; mn. N ragùi, G ragúā jelo od više vrsta mesa i povrća u umaku [pileći ~]

rȁhao

prid. G ràhla; odr. ràhlī, G ràhlōg(a); ž. ràhla, s. rȁhlo; komp. ràhlijī koji nije čvrsto povezan, koji se lako rastresa ili sipa [rahla zemlja]; sin. rastresit; ant. zbijen

rahìtis

im. m. G rahìtisa med. bolest koju u dječjoj dobi prouzročuje nedostatak vitamina D u organizmu, pri čemu dolazi do nepravilna rasta kostiju

rȁhliti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. rȁhlīm, 3. l. mn. rȁhlē, imp. rȁhli, aor. rȁhlih, imperf. rȁhljāh, prid. r. rȁhlio, prid. t. rȁhljen činiti što rahlim [~ zemlju; ~ tlo; ~ gredice]

rȃj

im. m. G rȁja, L ràju 1. rel. a. prema vjerovanju mnogih religija (kršćanstva, židovstva, islama i budizma) mjesto vječnoga života i zajedništva s Bogom na koje se dolazi nakon smrti b. u kršćanstvu mjesto ili stanje u koje prelaze duše pravednika iza smrti; ant. pakao 2. pren. idealne okolnosti ili mjesto na kojemu vladaju idealne okolnosti [~ na zemlji; živjeti u raju]; ant. pakao

rája

im. ž. G rájē pov. nemuslimansko stanovništvo u Osmanskome Carstvu

rȃjčica

im. ž. G rȃjčicē; mn. N rȃjčice, G rȃjčīcā bot. 1. jednogodišnja povrtna biljka duboka korijena i dlakave žilave razgranate stabljike sa žućkastim cvjetovima u grozdastome cvatu 2. jestivi sočni mesnati okrugli crveni plod istoimene biljke

rȃjskī

prid. G rȃjskōg(a); ž. rȃjskā, s. rȃjskō koji se odnosi na raj; ant. pakleni

rȁk

im. m. G rȁka, A rȁka/rȁk, V rȁče, L rȁku/ràku; mn. N rȁkovi/rȁci, G rȁkōvā/rȃ 1. zool. A rȁka, L rȁku a. mn. razred člankonožaca koji dišu škrgama, na glavi imaju dva para ticala, tijelo prekriveno oklopom i najčešće imaju kliješta na prednjim udovima koja služe za za hvatanje plijena b. pripadnik istoimenoga razreda [morski ~; ~ samac; riječni ~] 2. A rȁk, L ràku razg. v. karcinom 3. jd. (Rȁk) astr. A Rȁk, L Rȁku zviježđe zodijaka između Blizanaca i Lava 4. a. jd. astrol. A rȁk, L rȁku horoskopski znak onih koji su rođeni od 22. lipnja do 22. srpnja b. pren. A rȁka, L rȁku osoba rođena u istoimenome znaku ♦ crven kao ~ jako crven u licu

rȁka

im. ž. G rȁ, DL rȁci; mn. N rȁ, G rȃ grobna jama

rakèta

im. ž. G rakètē; mn. N rakète, G rakétā 1. letjelica koja služi za svemirski let 2. vojn. oružje koje leti zrakom i nosi u sebi eksploziv [~ zemlja-zrak; ~ zemlja-zemlja] ♦ brz kao ~ veoma brz

raketírānje

im. s. G raketírānja gađanje raketama

raketírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. rakètīrām, 3. l. mn. raketírajū, imp. rakètīrāj, aor. raketírah, imperf. rakètīrāh, prid. r. raketírao, prid. t. rakètīrān pogoditi/gađati raketama

ràketnī

prid. G ràketnōg(a); ž. ràketnā, s. ràketnō koji se odnosi na raketu [~ pogon]

rȁketoplān

im. m. G rȁketoplāna; mn. N rȁketoplāni, G rȁketoplānā raketna letjelica

ràkija

im. ž. G ràkijē; mn. N ràkije, G rȁkījā žestoko alkoholno piće koje se proizvodi od voća ili žitarica [~ od šljiva; peći rakiju]

ràkita

im. ž. G ràkitē; mn. N ràkite, G rȁkītā bot. niska grmolika vrba crvenkaste kore

rȁkovica

im. ž. G rȁkovicē; mn. N rȁkovice, G rȁkovīcā zool. rak trokutasta glavopršnjaka s deset nogu

ràkūn

im. m. G rakúna; mn. N rakúni, G rakúnā zool. grabežljiva zvijer iz Sjeverne i Južne Amerike šiljate pokretljive njuške i debela duga repa [nosati ~]

ràkurs

im. m. G ràkursa; mn. N ràkursi, G rȁkūrsā 1. kut filmskoga snimanja 2. pren. način mišljenja, pogled na određene stvari

rȃl

im. m. ž. G rȃlu/rȃli, L rálu/ráli; mn. N rȃli, G rálā/rálī, DLI rálima zast. mjerna jedinica za površinu zemljišta (5745 četvornih metara); sin. jutro²

rȁlica

im. ž. G rȁlicē; mn. N rȁlice, G rȁlīcā stroj kojim se čisti, razgrće snijeg s ceste ili tračnica

rȁlo

im. s. G rȁla; mn. N rȁla, G rȃ drveno oruđe sa željeznim nožem koji reže i razgrće zemlju pri oranju

rȁlje

im. pl. t. ž. G rȃljā zool. velika usta i čeljusti grabežljivaca [~ morskoga psa]

ramàzān

im. m. G ramazána rel. mjesec muslimanskoga posta

ramàzānskī

prid. G ramàzānskōg(a); ž. ramàzānskā, s. ramàzānskō koji se odnosi na ramazan [Ramazanski Bajram; ~ post]

rȁme

im. s. G rȁmena; mn. N ramèna, G raménā anat. dio tijela između vrata i nadlaktice ♦ ~ uz ~ jedan uz drugoga, zajednički, složno; ~ za plakanje osoba uvijek spremna slušati čije jadikovanje, osoba koja tješi koga

rȁmenī

prid. G rȁmenōg(a); ž. rȁmenā, s. rȁmenō koji se odnosi na ramena [~ mišić]

ramenonóžac

im. m. G ramenonóšca; mn. N ramenonóšci, G ramenònōžācā zool. 1. mn. razred morskih malokolutićavaca sličnih školjkašima 2. pripadnik istoimenoga razreda

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga